Postalo je već
dosadno iz dana u dan ponavljati kako živimo na pragu novoga vremena čija se
bit ogleda u apsolutnoj dominaciji digitalnih tehnologija. Nazad ne možemo,
i to je svakome odavno postalo jasno. Vreme knjige i pisma, vreme mirisa
štamparske boje i igre reči - ostalo je za nama. Sve više mislimo slikama,
sve manje se oslanjamo na pojmove. Istina više ne prebiva u pojmu, niti u
njegovom odnosu spram realnosti. Realnost nije ono što zatičemo, već ono što
stvaramo. Oslanjanje na tradiciju iz dana u dan postaje teže. Prepušteni smo
samima sebi: u neizvesnoj sadašnjosti, bez budućnosti.
Novo vreme je
neprostorno; ono je dvodimenzionalno i njegova veličina zavisi od nas.
Oblikujemo ga stvaranjem virtuelnog sveta smislova i vrednosti. Desilo se
ono što su filozofi poput Ničea i Hajdegera odavno predskazali, a za šta se
nismo dobro pripremili: najbliže nam je postalo ono najdalje, i zato,
predstave prvih grčkih mislilaca danas iznova oživljuju u najdubljim uvidima
savremenih filozofa. Zarobljeni sadašnjošću, smisao sopstvenog prisustva
tražimo u prošlom vremenu. A tamo više ničeg nema.
Svestan svega
toga, našavši se, ne svojom voljom, u posve drugačijem vremenu, u vremenu
kad ljudi knjige više ne traže
u knjižarama, već u virtuelnim bibliotekama koje žive u internetu, ali,
jednako svestan i toga da je knjiga, kao tekst, izmenila svoju ontičku
formu, odlučio sam da deo svojih ranije objavljenih knjiga i studija
postavim na svoj sajt i tako ih učinim dostupnima i onima koji život provode
za monitorima a ne u
starinskim čitaonicama.
Uz sve dobre
strane koje imaju nove tehnologije, ne mogu da ne pomenem i onu negativnu.
Jasno uviđam i "gubitak u napredovanju" do kog su dovele nove tehnologije, a
čija je žrtva svako od nas danas. Autorima, još pre samo nekoliko decenija
bilo je lakše da pred javnost iznose svoja dela, jer iza njih stajali su
izdavači, s mnoštvom urednika, lektora i korektora, iako je sam tehnički
proces objavljivanja knjige bio daleko složeniji i teži no danas kad se sve
naoko čini lakim.
Međutim, danas
su pisci prepušteni sebi; knjige se možda lakše pišu, olakšan je pristup
izvorima, kao i sam tehnološki način njihovog oblikovanja, ali u njima se
sreće mnogo više slovnih grešaka, budući da autor čita ono što treba da piše
a ne ono što zapravo piše. Knjiga se svodi na autora i sva odgovornost
počiva na njemu. Rizik je veliki, ali s druge strane očekuje se i nekakva
prećutna dobronamernost; tekstovi postoje, naći će se mogućnost da se
isprave. Paradoks savršenstva leži u nesavršenstvu. I to je srećnija strana
čitave priče: internet omogućuje da se tekst neprestano prerađuje,
usavršava, ne da bi bio savršen
(što
ne može biti),
već da bi tome težio.
I konačno, ako
ovde dostupni tekstovi donekle odstupaju od onih publikovanih u knjigama, to
je samo posledica promene medija, ne i mog odnosa spram njihovog sadržaja.
Ovaj sajt nija
zamišljen ni kao forum, ni kao polemička tribina. Moje su ambicije
minimalističke. Ako je nekome ko se bavi filozofijom, neki od mojih tekstova
bio nepristupačan (jer mnoge od mojih knjiga štampane su u krajnje
ograničenim tiražima), a sada je do traženog teksta došao, ovaj sajt je
ispunio svoju funkciju.
Milan
Uzelac
PS. Tekstovi
na ovom sajtu mahom su u latiničnoj verziji. To je prvenstveno stoga što
kada sam ih pisao latinični slog je još uvek bio
operativno
udobniji. Naredne
generacije pisaće ćirilicom, a ja pripadam onima koje vreme sve više prenosi
u prošlost.